18avg

Prazan akumulator, kako se pravilno startuje kablovima, zašto akumulator izdaje i kada startovanje više ne pomaže

Akumulator je najčešći razlog zbog koga vozilo ujutru ne krene i istovremeno deo automobila o kome se najmanje razmišlja dok radi. Većina vozača ga primeti tek onog jutra kada se ključ okrene, a umesto paljenja se čuje samo kliktanje ili potpuna tišina. Dobra vest je da je to situacija koja se u većini slučajeva rešava na licu mesta, ali samo ako se radi po pravilima, jer je pogrešno startovanje jedan od najskupljih poteza u savremenim automobilima.

Šta akumulator zapravo radi u automobilu

Akumulator ima dva posla i oni su potpuno različiti. Prvi je da u trenutku paljenja isporuči veliku struju u vrlo kratkom vremenu, jer je pokretanje motora najzahtevniji trenutak u celom radu vozila. Drugi je da napaja elektroniku dok motor ne radi, dakle alarm, računare, pamćenje podešavanja i sve sisteme koji tiho rade i kada je vozilo zaključano. Dok motor radi, akumulator ne napaja vozilo, jer taj posao preuzima alternator, koji istovremeno dopunjava i sam akumulator.

Zbog toga se problemi sa akumulatorom najčešće ne vide u vožnji, nego pri paljenju, i zbog toga se prvi znaci lako previde. Vozilo koje se pali sporije nego obično već šalje jasnu poruku, a većina vozača tu poruku prepozna tek posle nekoliko dana, kada motor više ne krene uopšte.

Kako se prepoznaje da je akumulator na izmaku

Znaci su prilično jasni kada se znaju. Prvi je sporo okretanje motora pri paljenju, dakle onaj razvučen zvuk koji zvuči kao da se motor muči. Drugi je kliktanje umesto paljenja, koje nastaje kada ima dovoljno struje za elektromagnet, ali ne i za pokretanje motora. Treći su svetla koja pri paljenju vidno oslabe i instrument tabla koja se pri okretanju ključa ugasi i ponovo upali.

Postoje i znaci koji se vide bez paljenja. Bele ili zelenkaste naslage na klemama, dakle korozija, smanjuju prolaz struje i same po sebi umeju da naprave problem. Ispupčeno ili deformisano kućište je znak da je akumulator pregrevan ili prepunjavan i takav akumulator se ne startuje, nego se menja. Ako vozilo posle svake dve ili tri nedelje stajanja odbija da upali, akumulator više ne drži kapacitet i nema svrhe da se stalno oživljava.

Zašto akumulator najčešće izdaje baš zimi

Zima ne kvari akumulator, ona samo otkriva njegovo stanje. Na niskoj temperaturi hemijske reakcije unutar akumulatora usporavaju, pa on isporučuje znatno manju struju nego na dvadeset stepeni, dok istovremeno motoru za pokretanje treba više energije, jer je ulje gušće i otpor veći. Ta dva efekta se sabiraju baš onog jutra kada je najhladnije.

Zbog toga akumulator koji je tokom leta radio bez problema ume da otkaže prvog hladnog jutra, iako se ništa nije promenilo. To takođe znači da je jesen pravi trenutak za proveru, jer se stanje akumulatora tada meri pre nego što ga zima testira. Provera traje nekoliko minuta i radi se u svakom servisu ili prodavnici akumulatora.

Zbog čega se akumulator prazni i kada vozilo redovno radi

Postoji nekoliko tipičnih uzroka koji nemaju veze sa starošću. Prvi su kratke vožnje, jer se pri svakom paljenju potroši značajna količina energije, a vožnja od deset minuta nije dovoljna da alternator to nadoknadi. Vozilo koje se svakodnevno koristi samo za kratke relacije hronično stoji sa nedovoljno napunjenim akumulatorom, i tako se njegov vek skraćuje.

Drugi uzrok je stajanje, jer moderno vozilo i kada je zaključano troši struju za alarm, računare i module, pa se posle nekoliko nedelja mirovanja akumulator isprazni. Treći uzrok je zaboravljeno svetlo, otvorena vrata koja drže osvetljenje kabine ili uređaj ostavljen u utičnici. Četvrti, i najpodmukliji, je skriveno curenje struje, koje nastaje zbog neispravnog modula ili loše ugrađene dodatne opreme, i ono se otkriva merenjem u servisu.

Šta uraditi pre nego što se uopšte pređe na kablove

Nekoliko provera često reši problem bez ikakvog startovanja. Prvo se proverava da li su kleme čvrsto pritegnute, jer se labava klema ponaša isto kao prazan akumulator. Zatim se pogleda da li ima korozije, koja se skida četkicom kada je vozilo isključeno. Proverava se i da li je nešto ostalo uključeno, jer se dešava da se posle sata ili dva sa isključenim potrošačem vozilo samo oporavi dovoljno da upali.

Ako je vozilo stajalo napolju na velikoj hladnoći više dana, akumulator može biti i zaleđen, a to se prepoznaje po ispupčenim stranama i po tome što se u kućištu ne čuje pomeranje tečnosti. Zaleđen akumulator se ne startuje ni u kom slučaju, jer postoji realna opasnost od pucanja kućišta i prskanja kiseline.

Pravilan redosled priključivanja kablova, korak po korak

Ovo je deo koji se najčešće radi napamet i najčešće pogrešno. Pre svega, oba vozila se ugase, ručne kočnice se povuku, a vozila se postave tako da se metalno ne dodiruju, jer bi kontakt karoserija stvorio neželjeni strujni put.

Redosled priključivanja je sledeći. Crveni kabl se prvo priključuje na plus pol praznog akumulatora, zatim drugi kraj crvenog kabla na plus pol ispravnog akumulatora. Potom se crni kabl priključuje na minus pol ispravnog akumulatora, a poslednji kraj crnog kabla se ne stavlja na minus pol praznog akumulatora, nego na neobojeni metalni deo motora ili šasije vozila koje se startuje, što dalje od samog akumulatora.

Ovaj poslednji korak zbunjuje mnoge, a ima vrlo konkretan razlog. Pri spajanju poslednje veze uvek nastaje varnica, a iznad akumulatora se pri pražnjenju stvara zapaljiva smeša gasova. Varnica na udaljenom metalnom delu je bezopasna, dok varnica tačno iznad ćelija može izazvati eksploziju. Zbog toga se u uputstvima proizvođača ovaj korak izričito navodi.

Kako se izvodi samo paljenje

Kada su kablovi priključeni, prvo se pali vozilo koje daje struju i pušta se da radi nekoliko minuta, kako bi se prazan akumulator delimično dopunio. Zatim se pokušava paljenje vozila koje je stalo, i to u pokušajima od najviše nekoliko sekundi, sa pauzama između, jer dugo okretanje starterom pregreva i starter i kablove.

Ako motor ne krene posle tri ili četiri pokušaja, dalje pokušavanje nema smisla i najverovatnije problem nije samo u akumulatoru. Kada vozilo upali, kablovi se skidaju obrnutim redosledom od onog kojim su stavljeni, dakle prvo crni sa metalnog dela, pa crni sa ispravnog akumulatora, pa crveni sa ispravnog i na kraju crveni sa oživljenog vozila. Motor se ne gasi odmah, nego se ostavlja da radi i po mogućstvu se vozi duže vreme.

Zašto kod modernih vozila postoje posebne tačke za startovanje

Kod velikog broja današnjih automobila akumulator uopšte nije u motornom prostoru, nego u gepeku ili ispod sedišta, a u motornom prostoru se nalaze posebno označene tačke za startovanje, najčešće crveni poklopac za plus i označena tačka za masu. Te tačke postoje upravo zato da bi se izbegli varničenje i pogrešan priključak, i one se koriste umesto direktnog kačenja na akumulator.

Uz to, moderna vozila imaju osetljivu elektroniku, pa se startovanje nikada ne izvodi improvizovanim kablovima nedovoljnog preseka i lošim kleštima. Tanki i jeftini kablovi se pri velikoj struji greju, padne im napon i rezultat je da vozilo ne pali iako je sve pravilno spojeno. Kabl treba da odgovara zapremini i tipu motora, a za dizel motore veće zapremine se koriste jači kablovi od onih za mali gradski automobil.

Kada startovanje kablovima nije rešenje

Postoje situacije u kojima startovanje ne treba ni pokušavati. Prva je već pomenut zaleđen ili vidno oštećen akumulator. Druga je vozilo iz koga curi gorivo ili se oseti miris paljevine, jer se tada ne pravi nijedna varnica. Treća je situacija u kojoj se vozilo pali, radi nekoliko sekundi i gasi se, jer tada problem najverovatnije nije akumulator, nego napajanje ili elektronika.

Četvrta je kod električnih i hibridnih vozila, gde se sme startovati samo mali akumulator od dvanaest volti i to preko predviđenih tačaka, dok se pogonska baterija nikada ne dira. Peta situacija je kada ispravno vozilo ima znatno slabiji akumulator od vozila koje se startuje, jer se tada može oštetiti davalac struje. U svim tim slučajevima ispravan potez je poziv pomoći na putu, jer se problem rešava opremom, a ne improvizacijom.

Zašto guranje i vuča za paljenje danas nisu dobra ideja

Starije generacije vozača redovno su palile automobil guranjem ili vučom, i kod starih vozila sa manuelnim menjačem to je zaista funkcionisalo. Kod današnjih vozila to je loša i često skupa ideja. Vozila sa automatskim menjačem se na taj način uopšte ne pale, jer se pumpa u menjaču pokreće tek kada motor radi. Kod vozila sa katalizatorom, nesagorelo gorivo pri takvom paljenju odlazi u izduvni sistem i može oštetiti katalizator, koji je izuzetno skup deo.

Dodatno, vuča za paljenje na javnom putu je opasna, jer dva vozila povezana užetom, od kojih jedno nema servo upravljač ni servo kočnice, čine kombinaciju koju je teško kontrolisati. Zbog toga se ovaj metod danas praktično napušta i zamenjuje startovanjem preko kablova ili prenosnim starterom.

Šta su prenosni starteri i da li se isplate

Prenosni starter je mali uređaj sa sopstvenom baterijom, koji se priključuje na akumulator i pali vozilo bez potrebe za drugim automobilom. Za vozače koji često putuju sami, koji ostavljaju vozilo na parkinzima gde nema kome da se obrate ili koji imaju stariji automobil, to je jedna od najkorisnijih stvari u gepeku.

Pri kupovini se gleda da uređaj odgovara zapremini i tipu motora, jer dizel motori traže znatno jaču struju. Uređaj se puni na svaka tri do šest meseci, jer prazan starter u gepeku ne vredi ništa, i ne ostavlja se preko zime u zaleđenom vozilu, jer hladnoća smanjuje njegov kapacitet. Uz uređaj obavezno ide i uputstvo proizvođača, jer se redosled priključivanja kod nekih modela razlikuje.

Šta uraditi posle uspešnog startovanja

Ovo je korak koji se najviše preskače, pa se ista situacija ponovi već sutradan. Kada je vozilo upaljeno, akumulator je i dalje skoro prazan, jer je startovanje samo dalo dovoljno energije za paljenje. Alternator u vožnji ne puni akumulator do kraja, jer je njegov zadatak da napaja vozilo, pa se duboko ispražnjen akumulator ne oporavlja vožnjom, nego punjačem, i to punjenjem koje traje nekoliko sati.

Zbog toga se posle oživljavanja vozilo ili vozi duže vreme na otvorenom putu, ili se akumulator priključuje na punjač preko noći. Posle toga se obavezno proverava stanje akumulatora i napon punjenja, jer ako je alternator taj koji ne radi kako treba, isti problem se ponavlja bez obzira na to koliko puta se vozilo startuje.

Koliko traje akumulator i kada ga treba zameniti

U normalnim uslovima akumulator traje između četiri i šest godina, a u vozilima koja se koriste za kratke gradske relacije često i manje. Vek se skraćuje čestim dubokim pražnjenjem, dugim stajanjem, visokim temperaturama leti i lošim punjenjem. Vek se produžava redovnim dužim vožnjama, čistim i pritegnutim klemama i povremenim dopunjavanjem punjačem kod vozila koja retko idu na duži put.

Zamena se ne radi po osećaju, nego kada merenje pokaže pad kapaciteta ili kada se ponavljaju problemi pri paljenju. Bitno je i da novi akumulator odgovara vozilu po tipu i kapacitetu, jer vozila sa sistemom za automatsko gašenje motora u mestu traže poseban tip, a ugradnja običnog akumulatora u takvo vozilo dovodi do brzog kvara. Kod većine novijih vozila novi akumulator se i prijavljuje elektronici, kako bi punjenje bilo pravilno.

Kratak protokol koji vredi zapamtiti

Ako je jutro hladno i vozilo neće da upali, redosled je sledeći. Prvo se proveri da nešto nije ostalo uključeno i da li su kleme čvrste. Zatim se pogleda da akumulator nije ispupčen ili zaleđen. Ako je sve u redu, startuje se kablovima po tačnom redosledu, sa poslednjim priključkom na metalni deo motora, a ne na minus pol. Posle paljenja vozilo se vozi duže ili se akumulator puni punjačem, a zatim se stanje proverava u servisu. Ako vozilo posle nekoliko pokušaja ne pali, ako se oseti miris, ako curi tečnost ili ako je u pitanju električno ili hibridno vozilo, dalji pokušaji se prekidaju i poziva se pomoć na putu, jer je u tom trenutku poziv jeftiniji od bilo koje improvizacije.

18avg

Električni i hibridni automobil na putu, šta raditi kod kvara, praznog akumulatora i zašto se ova vozila transportuju drugačije

Električna i hibridna vozila su na našim putevima prešla iz retkosti u svakodnevicu, ali znanje o tome kako se sa njima postupa u nevolji nije pratilo tu brzinu. Kada stane vozilo sa motorom sa unutrašnjim sagorevanjem, većina vozača barem otprilike zna šta sledi, jer se to godinama ponavlja. Kada stane električno vozilo, čak i iskusni vozači naprave niz pogrešnih poteza, i to ne iz nepažnje, nego zato što se pravila zaista razlikuju. Ovaj tekst objašnjava ta pravila, redom, od trenutka kada vozilo stane do trenutka kada se bezbedno nađe na platformi.

Zašto se električno vozilo ne sme vući na točkovima

Ovo je najvažnije pravilo i ono nema izuzetaka kod ogromne većine modela. Kod električnog vozila pogonski točkovi su mehanički povezani sa elektromotorom, i kada se ti točkovi okreću, motor radi kao generator i proizvodi struju. Tokom vuče na točkovima ta struja se stvara bez ikakve kontrole i bez sistema koji bi je primio, jer je vozilo isključeno. Posledice se kreću od pregrevanja i oštećenja elektronike do ozbiljnog kvara na pogonskom sklopu, a cena takve popravke je često na nivou vrednosti polovnog vozila.

Kod hibridnih vozila situacija je slična, jer i ona imaju elektromotor povezan sa pogonom, uz dodatnu komplikaciju da mnoga hibridna vozila koriste planetarni prenos koji se podmazuje samo dok sistem radi. Zbog toga i hibridi po pravilu idu na platformu sa sva četiri točka u vazduhu, a ne na kuku. Ako se iz bilo kog razloga vozilo mora pomeriti nekoliko metara, koriste se posebna kolica koja se podvlače pod točkove, takozvane klizne ploče ili točkovi za manevar, kojima se točak fizički odvaja od tla.

Kako se prepoznaje da vozilo jeste električno ili hibridno

Ovo se ne pita da bi se pravila razgovor, nego zato što određuje koje vozilo izlazi na teren. Znaci su vidljivi i spolja i iznutra. Spolja, električna vozila nemaju izduvnu cev, imaju poklopac za punjenje umesto ili pored poklopca rezervoara, a često i oznake na karoseriji. Iznutra, umesto obrtomera stoji pokazivač snage i potrošnje, a na instrument tabli se pri paljenju javlja natpis o spremnosti sistema, umesto zvuka motora. Kod hibrida je najsigurniji znak natpis na vozilu i to što se motor u mestu sam gasi i pali bez radnje vozača.

Kada zovete pomoć na putu, ovo je jedan od prvih podataka koji treba da se izgovori, zajedno sa markom i modelom. Marka, model, godište i podatak da je vozilo električno ili hibridno menjaju kompletnu opremu koja kreće na intervenciju. Ako se taj podatak ne kaže, može se dogoditi da izađe vozilo koje ne može da izvede transport, pa se gubi sat ili više.

Šta se dešava kada električno vozilo ostane bez struje

Za razliku od vozila na gorivo, kod koga se problem rešava kanisterom, električno vozilo koje ostane bez energije ne može se dopuniti na licu mesta u praktičnom smislu. Postoje mobilni punjači koje koriste pojedine asistencije, ali oni daju samo malu količinu energije, dovoljnu da se stigne do najbliže punjačke stanice. U najvećem broju slučajeva rešenje je transport do najbližeg punjača ili do kuće.

Ono što je korisno znati unapred jeste da vozilo koje pokazuje nula procenata najčešće ima malu skrivenu rezervu i da se sa njom, vožnjom smanjenom brzinom i bez klime, može preći još nekoliko kilometara. Ta rezerva se ne troši u koloni i pri velikoj brzini, jer je potrošnja tada najveća. Praktično pravilo je da se pri padu ispod deset procenata odmah traži najbliži punjač, jer se poslednji deo kapaciteta troši mnogo brže nego što pokazuje procena dometa.

Zašto se električno vozilo ponekad ne pali iako je baterija puna

Ovo je jedan od najčešćih poziva i deluje potpuno nelogično vlasniku. Svako električno vozilo, pored velike pogonske baterije, ima i mali akumulator od dvanaest volti, isti kao kod običnog automobila. On napaja računare, svetla, centralno zaključavanje i sistem koji uopšte dozvoljava da se vozilo aktivira. Kada taj mali akumulator izdahne, vozilo je potpuno mrtvo iako je pogonska baterija puna, jer bez njega ne može da se pokrene glavni sistem.

Rešenje je isto kao kod klasičnih vozila, dakle startovanje sa dvanaest volti preko predviđenih tačaka, koje su kod većine električnih modela izvedene u prednjem delu vozila. Ono što se nikada ne radi je bilo kakva intervencija na pogonskoj bateriji ili na narandžastim kablovima. Posle uspešnog oživljavanja, mali akumulator se puni punjačem ili se menja, jer kod većine modela nema klasičnog alternatora koji bi ga napunio na kratkoj vožnji.

Kako se prepoznaju delovi visokog napona i zašto ih niko ne dira

U svakom električnom i hibridnom vozilu, kablovi i komponente visokog napona su obojeni u narandžastu boju, i to je međunarodni standard. Ti kablovi vode napon od nekoliko stotina volti, što je nivo koji je opasan po život i pri kratkom kontaktu. Narandžasti kabl se ne dira, ne seče, ne pomera i ne pokušava da se odvoji, bez obzira na to koliko izgleda bezopasno.

Isti oprez važi i za pogonsku bateriju, koja se kod većine vozila nalazi u podu, između osovina. Zbog toga se električno vozilo ne podiže dizalicom na proizvoljnom mestu, jer se lako ošteti kućište baterije, i zbog toga se kod svakog nasukavanja na ivičnjak ili prepreku obavezno proverava donji deo vozila. Oštećenje kućišta baterije ne mora odmah dati vidljiv problem, ali je potencijalno vrlo ozbiljno.

Šta uraditi ako se posle udara oseti miris, dim ili pucketanje ispod vozila

Ovo je deo koji treba pročitati mirno, jer se u trenutku dešavanja ne stiže razmišljati. Oštećena baterija električnog vozila može ući u proces koji se naziva termički beg, gde se ćelije zagrevaju jedna za drugom i temperatura naglo raste. Znaci su specifičan slatkast ili hemijski miris, šištanje, pucketanje, beli ili sivi dim koji izlazi ispod vozila i vidljivo talasanje vazduha od toplote.

Ako se bilo šta od toga pojavi, postupak je jasan. Svi izlaze iz vozila i udaljavaju se najmanje petnaest do dvadeset metara, i to uz vetar, a ne niz vetar, jer su isparenja štetna. Poziva se sto devedeset tri i sto devedeset dva, i obavezno se prijavljuje da je u pitanju električno vozilo, jer se gašenje takvog požara izvodi drugačije i traži mnogo veću količinu vode. Vozilo se ne otvara, ne gasi aparatom iz gepeka i ne prilazi mu se da bi se izvadile stvari iz kabine.

Važno je znati i da se ovaj proces može javiti sa odloženim dejstvom, dakle satima pa i danima posle udara. Zbog toga se oštećena električna vozila posle transporta ostavljaju na otvorenom prostoru, na sigurnosnoj udaljenosti od objekata i drugih vozila, a ne u garaži ili ispod nadstrešnice.

Kako izgleda pravilan transport električnog vozila

Postupak počinje pre nego što se vozilo pomeri. Prvo se isključuje sistem, dakle vozilo se prevodi u stanje mirovanja i vadi se ključ na dovoljnu udaljenost, jer kod modela sa bežičnim ključem sistem može ostati aktivan dok je ključ u blizini. Kod hibrida se posebno proverava da li je motor zaista ugašen, jer hibridni motor u tišini ume da se sam pokrene.

Zatim se vozilo utovaruje na platformu, po pravilu vitlom ili sopstvenim kretanjem ako je ispravno, i vezuje se preko točkova, a ne za elemente trapa, jer se kod električnih vozila ispod često nalaze osetljivi delovi i kućište baterije. Ako se vozilo ne kotrlja, koriste se kolica ispod točkova. Poseban detalj je otpuštanje parkirne kočnice, koja je kod većine električnih modela električna, pa se bez napajanja ne može otpustiti, i zbog toga se ponekad prvo mora oživeti akumulator od dvanaest volti da bi se vozilo uopšte moglo pomeriti.

Mnogi modeli imaju i poseban transportni režim, koji oslobađa pogon i dozvoljava kretanje na kratkoj razdaljini. Taj režim se aktivira kroz meni na ekranu i zahteva da vozilo ima napajanje, pa se kod potpuno praznog vozila najpre rešava napajanje, a zatim se ide dalje.

Zašto se električna vozila ne guraju rukama kao obična

Guranje je kod klasičnog vozila najjednostavnije rešenje za pomeranje nekoliko metara. Kod električnog vozila to je često nemoguće iz dva razloga. Prvi je težina, jer je električno vozilo po pravilu teže od uporedivog benzinskog za nekoliko stotina kilograma, pa se sa dve osobe praktično ne pomera. Drugi je zaključana parkirna kočnica koja se bez struje ne otpušta.

Zbog toga se u praksi koriste kolica koja se podvlače pod točkove ili vitlo, i zbog toga se u uskim garažama i podzemnim etažama pomeranje ovakvog vozila planira, umesto da se improvizuje. Ovo je i razlog zašto se pri pozivu kaže gde se vozilo tačno nalazi, jer podzemna garaža sa niskim plafonom traži drugačiju opremu od otvorenog parkinga.

Šta je dobro imati u vozilu i znati unapred

Priprema kod električnog vozila izgleda malo drugačije nego kod klasičnog. Pored obavezne opreme, korisno je imati adapter i kabl za punjenje na različitim tipovima punjača, jer se na putu nailazi na različite priključke, i aplikaciju sa mapom punjača koja prikazuje da li je punjač u funkciji. Vredi unapred proveriti gde se u vašem modelu nalaze tačke za startovanje od dvanaest volti i kako se ručno otvara poklopac za punjenje kada nema struje, jer to nije isto kod svih proizvođača.

Uz to je pametno u telefonu imati broj šlep službe koja radi sa električnim vozilima, jer nema svaka služba platformu i opremu za takav transport. Ako putujete van zemlje, ista provera važi i za destinaciju, jer se dostupnost punjača i asistencije razlikuje od države do države.

Kako se planira duže putovanje električnim vozilom

Većina neprijatnih situacija sa električnim vozilima nije kvar, nego loše planiranje. Domet koji piše u specifikaciji meri se u idealnim uslovima, dok se u stvarnosti troši više, i to znatno više zimi, na autoputu, sa punim vozilom i sa uključenim grejanjem. Praktično pravilo koje koriste iskusni vozači je da se realno računa oko sedamdeset do osamdeset odsto deklarisanog dometa, a zimi i manje.

Punjenja se planiraju unapred, tako da se punjač ne traži kada je stanje kritično, nego kada je još u sredini. Korisno je imati i rezervnu lokaciju punjača na svakoj etapi, jer se dešava da je punjač zauzet ili van funkcije. Punjenje na brzim punjačima je najbrže u srednjem delu kapaciteta, pa je često brže napuniti dva puta do osamdeset procenata nego jednom do sto.

Zašto zima najviše iznenadi vlasnike električnih vozila

Hladnoća utiče na hemiju baterije i smanjuje raspoloživu energiju, a istovremeno se troši dodatna energija na grejanje kabine i same baterije. Zbog toga isto vozilo koje leti prelazi četiri stotine kilometara, zimi na autoputu ume da pređe znatno manje. Rešenje koje bitno pomaže je zagrevanje kabine dok je vozilo još priključeno na punjač, jer se tada energija za grejanje uzima iz mreže, a ne iz baterije.

Zimi se češće javlja i problem sa malim akumulatorom od dvanaest volti, jer njega hladnoća pogađa isto kao kod klasičnih vozila. Kod vozila koja stoje danima na hladnoći, taj mali akumulator se lako isprazni, a rezultat je vozilo koje ne reaguje ni na ključ ni na aplikaciju, iako je pogonska baterija skoro puna.

Šta raditi kada električno vozilo stane na autoputu

Osnovni protokol je isti kao za svako drugo vozilo, dakle sva četiri pokazivača, prsluk pre izlaska, izlazak na stranu suprotnu od saobraćaja, sklanjanje iza zaštitne ograde i postavljanje trougla na dovoljnoj razdaljini. Razlika je u tri detalja. Prvi je da se pri pozivu odmah kaže da je vozilo električno, jer to određuje opremu. Drugi je da se vozilo ne pokušava gurati na traku, zbog težine i zaključane kočnice. Treći je da se, ako postoji bilo kakav miris, dim ili neuobičajen zvuk ispod vozila, udaljenost od vozila povećava i ta informacija odmah prosleđuje službama.

Zašto se hibridna vozila često pogrešno tretiraju

Hibrid izgleda kao običan automobil, ima izduvnu cev i toči gorivo, pa se često i tretira kao klasično vozilo. To je greška koja se skupo plaća, jer hibrid ima isti problem sa vučom na točkovima kao i električno vozilo. Poseban rizik nosi to što hibridno vozilo u stanju spremnosti stoji potpuno tiho, pa se lako pomisli da je ugašeno, a motor može da se pokrene sam u bilo kom trenutku. Zbog toga se pre bilo kakve radnje oko vozila proverava da li je sistem zaista isključen i ključ udaljen.

Kratak pregled onoga što treba zapamtiti

Ako se sve svede na najkraće, važi sledeće. Električno i hibridno vozilo ide na platformu, sa sva četiri točka u vazduhu. Narandžasti kablovi i pogonska baterija se ne diraju. Mali akumulator od dvanaest volti je najčešći uzrok potpuno mrtvog vozila i on se startuje kao kod običnog automobila. Vozilo koje miriše, dimi ili pucketa napušta se i prijavljuje odmah, uz udaljavanje od najmanje petnaest metara. Pri pozivu se navode marka, model, vrsta pogona i tačna lokacija, uključujući podatak da li je vozilo u garaži. Uz to znanje, električno vozilo na putu prestaje da bude nepoznanica i postaje samo još jedna situacija koja ima svoj jasan postupak.

10jan

Šta nikako ne smete raditi kada vam se auto pokvari?

Šta nikako ne smete raditi kada vam se auto pokvari?

Kvar automobila gotovo uvek dolazi u najgorem mogućem trenutku – kada žurite na posao, krećete na put ili vozite porodicu. U tim trenucima stres preuzima kontrolu, a upravo tada vozači prave najveće greške. Problem često nije sam kvar, već pogrešne odluke koje se donesu u prvih nekoliko minuta.

Najvažnije je da ne reagujete impulsivno. Naglo kočenje, panično skretanje ili zaustavljanje nasred kolovoza može biti opasnije od samog kvara. Čim primetite da vozilo gubi snagu, čujete neobičan zvuk ili se upali upozoravajuća lampica, potrebno je da smireno smanjite brzinu i potražite bezbedno mesto za zaustavljanje. Čak i nekoliko sekundi prisebnosti može sprečiti ozbiljnu nezgodu.

Jedna od čestih grešaka jeste ignorisanje upozorenja koje vam automobil daje. Vozači često pokušavaju da “stignu još malo”, nadajući se da će kvar nestati sam od sebe. Međutim, vožnja sa upaljenom lampicom za ulje ili temperaturom motora u crvenom može dovesti do trajnog oštećenja motora. Ono što je možda bio manji problem može se pretvoriti u skupu generalnu popravku. Ako vozilo jasno pokazuje da nešto nije u redu, nastavak vožnje gotovo nikada nije dobro rešenje.

Posebno rizične situacije dešavaju se na autoputu. Mnogi vozači ostaju da sede u automobilu ili pokušavaju da pogledaju kvar dok se nalaze tik uz brzu traku. To je izuzetno opasno. Vozila prolaze velikom brzinom i dovoljan je trenutak nepažnje drugog vozača da dođe do tragedije. Automobil se može zameniti, ali bezbednost nema alternativu. Nakon zaustavljanja, važno je udaljiti se od kolovoza i sačekati pomoć na sigurnoj udaljenosti.

Još jedna česta greška je pokušaj improvizovane popravke. U želji da uštedite vreme ili novac, možete doći u iskušenje da sami “privremeno rešite problem”. Međutim, vozilo je složen sistem i nestručno rukovanje može napraviti veću štetu nego korist. Na primer, otvaranje hladnjaka dok je motor pregrejan može izazvati ozbiljne opekotine. Slično tome, nepravilno šlepanje, naročito vozila sa automatskim menjačem, može dovesti do skupog kvara menjača.

Panika često dovodi i do toga da vozači zaborave osnovne mere bezbednosti. Ne postavi se sigurnosni trougao, ne uključe se sva četiri pokazivača pravca ili se vozilo ne obeleži adekvatno. U takvim situacijama povećava se rizik da drugi učesnici u saobraćaju prekasno primete zaustavljen automobil. Dobra signalizacija nije formalnost – ona je ključna za sprečavanje dodatnih nezgoda.

Važno je i ne potceniti situaciju. Ako iz vozila izlazi dim, oseća se miris paljevine ili se čuju jaki metalni zvukovi, to su jasni znaci da problem nije bezazlen. Nastavak vožnje u takvim okolnostima može dovesti do potpunog kvara ili čak požara. U tim trenucima najrazumnija odluka jeste da potražite profesionalnu pomoć.

Kada se automobil pokvari, najvažnije je ostati pribran i razmišljati o bezbednosti, a ne o brzini rešavanja problema. Greške napravljene iz nervoze i žurbe često imaju veće posledice od samog kvara. Smirena reakcija, pravilno zaustavljanje i pozivanje stručne pomoći u mnogim slučajevima su najbezbednije i najisplativije rešenje.

Automobil je mašina i kvarovi su neminovni. Ono što pravi razliku jeste način na koji reagujete u tom trenutku.



by


Design & Support 09.rs / FIRMA.co.rs

English Serbian