29jul

Kako se vozilo pravilno utovara i vezuje na platformu i kako da vam auto stigne bez ijedne nove ogrebotine

Zašto se najviše šteta na vozilu ne desi u kvaru nego u transportu

Vozač koji ostane na putu razmišlja samo o tome kako da vozilo dođe do servisa. Ono što se retko postavlja kao pitanje jeste u kakvom će stanju stići, a upravo tu nastaje najveći broj sporova između vlasnika i prevoznika. Šteta pri transportu retko je dramatična, najčešće su to ogrebotine na donjem delu branika, savijena zaštita ispod motora, deformisana spona ili trag od trake na haubi. Sve to nastaje u dva trenutka, pri utovaru i pri vezivanju, i sve se to može sprečiti standardnim postupkom. Kod transporta vozila pravilo je jednostavno, ako je postupak uredan od prve minute, šteta praktično ne postoji.

Zapisnik i fotografije pre utovara, pet minuta koje rešavaju svaki kasniji spor

Pre nego što vozilo uopšte dodirne platformu, pravi se evidencija zatečenog stanja. To znači fotografije sa sve četiri strane, plus fotografije prednjeg i zadnjeg branika izbliza, felni, vetrobrana i svakog postojećeg oštećenja. Ako je vozilo havarisano, fotografiše se i unutrašnjost i sve što je već slomljeno. Ovo nije nepoverenje nego standard, jer štiti obe strane, i vlasnika koji dokazuje šta je bilo pre, i prevoznika koji dokazuje šta nije napravio. Uz fotografije ide i kratak zapisnik sa kilometražom, stanjem goriva i napomenom o tome da li vozilo kotrlja, koči i upravlja. Kod skupljih vozila i oldtajmera ovaj korak nije opcija nego uslov posla.

Zašto se ne vuče na kuku sve što se može zakačiti

Klasično vučenje sa podignutom jednom osovinom i dalje ima svoje mesto, ali je opseg njegove primene znatno uži nego što ljudi misle. Vozila sa automatskim menjačem i vozila sa pogonom na sva četiri točka po pravilu ne smeju da se vuku sa pogonskim točkovima na zemlji, jer se menjač i razvodna kutija podmazuju samo dok motor radi. Isto važi za veći deo električnih i hibridnih vozila, koja idu isključivo na platformu sa sva četiri točka u vazduhu. Kod vozila sa oštećenim trapom, zaključanim točkom ili polomljenim upravljačem vučenje na točkovima nije opcija ni kod običnog menjača. Zbog toga se pri pozivu obavezno navodi tip menjača i pogona, jer od toga zavisi koje šlep vozilo izlazi na teren.

Niska vozila i zašto se ona utovaraju drugačije

Sportska vozila, snižena vozila i veći deo modernih automobila sa niskim prednjim spojlerom ne mogu se utovariti na standardan način, jer prednji deo zapinje već na prelasku sa tla na rampu. Rešenje su dodatne daske ili produžeci rampi koji smanjuju ugao prelaza, a kod izrazito niskih vozila i podizanje prednjeg dela pre samog utovara. Isto važi i za silazak sa platforme, gde se šteta najčešće i dešava, jer se pri istovaru žuri. Ovo je detalj koji vredi pomenuti pri pozivu, jer vozač tada ponese odgovarajuću opremu i ne improvizuje na licu mesta. Kod prevoza oldtajmera i vozila sa niskim klirensom ovo je najvažnije pitanje u celom poslu.

Vezivanje preko točkova umesto kačenja za trap

Postoje dva načina da se vozilo veže za platformu i razlika među njima je velika. Stariji način podrazumeva kačenje kuka za elemente trapa ili za otvore na šasiji, što na starijim vozilima funkcioniše, ali na novijim ume da ošteti spone, gumene čaure, plastičnu zaštitu i senzore. Savremeni i sigurniji način je vezivanje preko samih točkova, trakama koje obuhvataju gumu i pritežu je ka platformi, čime se sila prenosi na točak i oslanjanje vozila, a ne na osetljive delove ispod. Ovaj način ima i dodatnu prednost, jer amortizeri i dalje rade, pa vozilo ne trpi udare na neravninama. Vezivanje u četiri tačke je minimum, bez obzira na način, i to ukršteno, tako da se spreči i uzdužno i bočno pomeranje.

Ručna kočnica ne drži vozilo, trake ga drže

Česta zabluda je da je dovoljno vozilo staviti u brzinu i povući ručnu kočnicu. Na platformi koja koči, ubrzava i prolazi kroz krivine, sile su takve da se vozilo na kočnicama pomera, a svako pomeranje troši trake i pravi tragove na blatobranima. Zbog toga se vozilo osigurava mehanički, trakama i klinovima, a kočnica služi samo kao dodatna mera pri utovaru i istovaru. Kod vozila koje uopšte nema ispravne kočnice, a takvih je među havarisanim vozilima najviše, vezivanje je jedini oslonac i tada broj tačaka vezivanja raste. Provera zategnutosti se radi posle prvih nekoliko kilometara, jer se pri prvim vibracijama sve veze malo opuste.

Havarisana vozila i vozila koja ne kotrljaju

Kod vozila posle sudara pravila se menjaju, jer se ne zna šta je sve oštećeno ispod. Takvo vozilo se ne gura i ne vuče preko ivičnjaka, nego se povlači vitlom uz kontrolisanu brzinu, a ako se točkovi ne okreću, koriste se klizne ploče ili se osovina podiže posebnim kolicima. Pre povlačenja se sa kolovoza uklanjaju delovi koji vise i mogu da se zakače, i proverava se da li curi gorivo. Kod vozila sa izlivenim tečnostima potrebna je i sanacija mesta, jer ulje na kolovozu ostaje opasnost i posle odlaska vozila. Prevoz havarisanih vozila zbog svega toga traje duže od običnog transporta i to je normalno, jer se svaka žurba u tom trenutku plaća dodatnom štetom.

Nova vozila, oldtajmeri i vozila visoke vrednosti

Kod ove kategorije standard je viši i to se otvoreno kaže unapred. Vozilo se veže isključivo preko točkova, koriste se trake koje ne ostavljaju tragove, a mesta dodira se štite. Ako vozilo ima nizak klirens, koristi se produžena rampa, a kod izuzetno vrednih vozila i zatvoreni transport, koji štiti od kamenčića, prašine i vremenskih uslova. Kod oldtajmera se posebno pazi na tačke oslanjanja, jer stara šasija često ima korodirane delove koji ne trpe silu vezivanja. Ovde je i evidencija stanja pre transporta najdetaljnija, sa fotografijama svakog panela, jer se kod ovakvih vozila i najmanja ogrebotina teško i skupo popravlja.

Ko odgovara za štetu nastalu tokom transporta

Ovo je pitanje koje se postavlja prekasno, obično tek kada šteta nastane. Prevoznik odgovara za štetu koja je nastala njegovim postupanjem tokom utovara, prevoza i istovara, i ozbiljne firme za to imaju osiguranje od odgovornosti. Ono što prevoznik ne pokriva jesu ranije postojeća oštećenja i skriveni kvarovi koji se ispolje kasnije. Upravo zbog te granice je evidencija pre utovara toliko važna, jer bez nje raspravu dobija onaj ko je uverljiviji, a ne onaj ko je u pravu. Kod međunarodnog transporta se izdaje i odgovarajući prevozni dokument, pa se kod prevoza vozila u inostranstvo uvek traži pisana potvrda o preuzimanju.

Šta vlasnik treba da uradi pri preuzimanju vozila

Poslednji korak je onaj koji ljudi najčešće preskoče, jer im je posle celog dana samo stalo da se to završi. Vozilo se pregleda pre potpisa, i to obilaskom sa sve četiri strane, uz proveru donjeg dela branika, pragova i felni, koji su najizloženiji pri utovaru i istovaru. Uporede se fotografije napravljene pre transporta i stanje na licu mesta, i ako nešto ne odgovara, konstatuje se odmah, a ne sutradan telefonom. Proverava se i da li je vozilo ostavljeno na dogovorenom mestu, na ravnoj podlozi i osigurano od pomeranja, naročito ako se ostavlja na parkingu preko noći. Ovih nekoliko minuta na kraju vredi koliko i sve prethodne provere zajedno, jer se posle potpisa teret dokazivanja u potpunosti prebacuje na vlasnika.

29jul

Transport radnih mašina i vangabaritnog tereta, kako se planira prevoz koji ne staje u standardne gabarite

Zašto transport mašine nije isto što i prevoz automobila

Kod putničkog vozila jedina prava pitanja su gde je i da li se kotrlja. Kod bagera, viljuškara, kombajna ili kontejnera pitanja počinju mnogo ranije, jer teret često prelazi zakonom dozvoljene dimenzije i masu, pa transport ulazi u kategoriju koja traži dozvolu, planiranu rutu i posebnu opremu. Zbog toga se transport radnih mašina ne organizuje telefonskim pozivom pola sata unapred, nego se priprema, ponekad i danima. Druga bitna razlika je u tome što se mašina najčešće ne kvari, već se seli sa gradilišta na gradilište, pa je transport deo posla, a ne posledica havarije. Kada se to shvati, ceo pristup se menja, jer se tada planira kao i svaka druga stavka u projektu.

Prva tri podatka bez kojih ponuda ne postoji

Svaka ozbiljna kalkulacija počinje od tri broja, dužine, širine i visine mašine, i od četvrtog koji je najvažniji, ukupne mase. Ta četiri podatka odlučuju o svemu, o tipu prikolice, o broju osovina, o tome da li je potrebna dozvola i o tome kojim putem se uopšte sme ići. Podaci se ne procenjuju od oka, nego se čitaju sa natpisne pločice mašine ili iz tehničke dokumentacije, jer razlika od deset centimetara u visini ume da bude razlika između prolaska i vraćanja sa pola puta. Uz to se navodi i da li mašina ima gusenice ili točkove, da li je pokretna sopstvenim pogonom i da li se može utovariti rampama. Kod prevoza mini bagera i manjih mašina ovo je često dovoljno, dok kod većih sledi izlazak na teren.

Kada teret postaje vanredni prevoz

Postoje jasne granice iznad kojih transport prestaje da bude običan. U opštem slučaju, standardni okvir podrazumeva širinu do dva i po metra, visinu do četiri metra i ukupnu masu skupa vozila do četrdeset tona, uz propisano ograničenje po osovini. Čim se pređe bilo koja od tih vrednosti, potrebna je dozvola za vanredni prevoz, koja se pribavlja kod upravljača puta i koja definiše tačnu rutu, vreme kretanja i uslove pod kojima se prevoz obavlja. Konkretne vrednosti i procedura se proveravaju pre svakog transporta, jer se propisi i uslovi na pojedinim deonicama menjaju. Ono što je važno znati kao naručilac jeste da dozvola traži vreme i da se ne izdaje isti dan, pa se transport zakazuje unapred.

Kako se bira prikolica i zašto to nije nevažan detalj

Izbor prikolice je tehnička odluka koja proizlazi iz mase i dimenzija tereta. Za lakše mašine i vozila koristi se klasična platforma, za veće i teže ide se na labudicu, odnosno prikolicu sa spuštenim delom, koja snižava ukupnu visinu i time često rešava problem prolaska ispod nadvožnjaka. Kod izuzetno teških mašina broj osovina se povećava kako bi se opterećenje rasporedilo i kako bi se ostalo u okvirima dozvoljenog po osovini. Takođe se gleda i visina poda prikolice, jer svaki centimetar poda ulazi u ukupnu visinu tereta. Prevoz viljuškara, mini bagera i sličnih mašina najčešće se rešava platformom sa rampama, dok gusenične mašine veće mase traže labudicu i pripremljeno mesto za utovar.

Planiranje rute, ono što se ne vidi na mapi

Najkraći put gotovo nikada nije i pravi put za vangabaritni teret. Ruta se planira prema visini nadvožnjaka i propusta, nosivosti mostova, širini kolovoza u naseljima, poluprečnicima krivina i kružnih tokova, kao i prema mestima gde su postavljene fizičke prepreke. Provera se radi unapred, a kod složenijih transporta se sporne tačke obilaze pre samog prevoza. Uz to se planira i vreme kretanja, jer se veći deo vangabaritnih transporta obavlja van špica, a ponekad i noću. Kada je teret naročito širok, obavezna je pratnja pilot vozilom, a u pojedinim slučajevima i policijska pratnja, što se sve definiše dozvolom.

Priprema mašine za utovar, korak koji vlasnici najčešće preskoče

Mašina se ne dovozi na mesto utovara i ostavlja, ona se priprema. Kod bagera se ruka i kašika spuštaju i fiksiraju u transportni položaj, a obrtni deo se blokira, jer nezaključan gornji deo pri kočenju stvara ogromnu bočnu silu. Gusenice se čiste od blata i zemlje, pošto blato koje se osuši na putu pada iza vozila i predstavlja opasnost za saobraćaj. Kod mašina sa hidraulikom proverava se da nema curenja, a rezervoar se po pravilu ne puni do vrha. Kod dužeg transporta se skida ili osigurava sve što može da vibrira i otpadne, ogledala, svetla, poklopci. Ovo su detalji zbog kojih se transport ili odvija glatko ili se zaustavlja na prvoj kontroli.

Utovar, najosetljivijih petnaest minuta celog posla

Utovar se izvodi na tvrdoj, ravnoj podlozi i to je uslov od kojeg se ne odstupa, jer prikolica koja tone jednom stranom pravi nagib pod kojim mašina ume da sklizne. Rampe moraju biti postavljene simetrično i pod nagibom koji mašina može da savlada, a kod gusenica se vozi izuzetno sporo i bez naglih korekcija pravca. Ako se mašina ne pokreće sopstvenim pogonom, koristi se vitlo, i tada se posebno pazi na tačke za koje se kači sajla. Pozicija na prikolici se ne bira nasumično, nego tako da se opterećenje rasporedi po osovinama i da vučno vozilo dobije potreban pritisak na sedlu. Loše raspoređen teret na dugoj deonici je opasniji od preteškog tereta, jer utiče na upravljivost celog skupa.

Vezivanje tereta i zašto se lanci i trake ne biraju po osećaju

Osiguranje tereta je zakonska obaveza i ima svoju logiku. Mašine se vezuju u najmanje četiri tačke, ukršteno, i to isključivo za tačke koje je proizvođač predvideo za vezivanje, jer vezivanje za hidraulične cevi, stepenice ili zaštitne delove uništava i mašinu i vezu. Za teže mašine koriste se lanci sa zateznim mehanizmima, dok se za lakše mogu koristiti trake odgovarajuće nosivosti. Uz vezivanje se koriste i klinovi ispod točkova ili gusenica, koji preuzimaju deo uzdužne sile pri kočenju. Vangabaritni teret se dodatno obeležava tablama i svetlima, a delovi koji izlaze izvan gabarita moraju biti jasno označeni. Sve ovo se proverava još jednom posle prvih nekoliko kilometara, jer se veze pri prvim vibracijama uvek malo opuste.

Transport kontejnera, čamaca i tereta koji nema točkove

Kontejneri, čamci, agregati i mašine iz proizvodnih hala traže potpuno drugačiji pristup od svega prethodnog, jer se ne mogu utovariti vožnjom. Tu se koristi vitlo, dizalica ili sistem kliznih platformi, a najvažnije pitanje postaje pristup lokaciji, da li dizalica ima gde da stane i da li ima dovoljno manevarskog prostora. Kod transporta čamaca i plovila presudni su ležište i oslonci, jer se trup ne sme oslanjati na proizvoljne tačke i oštećenje nastaje tiho, tokom vožnje. Kod kontejnera se gleda i pristupna kapija, jer se dešava da teret staje na prikolicu, ali ne prolazi kroz ulaz u dvorište. Zbog toga se kod ovakvih tereta uvek traži fotografija lokacije utovara i lokacije istovara.

Šta pripremiti pre nego što zatražite ponudu za transport mašine

Praktičan spisak štedi i vreme i novac. Prvo, tačne dimenzije i masa mašine, pročitane sa pločice ili iz dokumentacije. Drugo, tip mašine i da li se kreće sopstvenim pogonom. Treće, adrese utovara i istovara sa fotografijama prilaza, jer se problem najčešće nalazi u poslednjih sto metara, a ne na autoputu. Četvrto, da li na lokaciji postoji tvrda podloga i prostor za manevar teretnog vozila. Peto, željeni rok, jer se za vanredni prevoz dozvola pribavlja unapred i termin se planira. Kada ovi podaci postoje na početku, ponuda je konačna i nema naknadnih izmena na dan transporta, što je kod gradilišta i proizvodnje najvažnija stavka od svih.



by


Design & Support 09.rs / FIRMA.co.rs

English Serbian